Na idućoj plenarnoj sjednici Europskog parlamenta od 14. do 17. veljače usvojit ćemo izvješće Posebnog odbora za borbu protiv raka o Komisijinom prijedlogu plana borbe protiv ove bolesti. Bio je to povod za razgovor na temu karcinoma s novinarkom Jutarnjeg lista Tanjom Rudež. Kao članica toga Odbora sudjelovala sam u pisanju izvješća amandmana vezanih uz prevenciju, rano otkrivanje, liječenje i unaprjeđenje kvalitete života oboljelih.
Rak je drugi vodeći uzrok smrtnosti u Uniji
Koliko je ova tema u Parlamentu važna, dovoljno govori i činjenica da je uspostavljen privremeni odbor posvećen isključivo pitanju bolesti raka. Ovim izvješćem mi zastupnici iz Posebnog odbora za borbu protiv raka identificiramo prostor za poboljšanje u onim zakonima EU koje možemo koristiti u borbi s ovom bolešću. Tu se ponajviše radi o duhanskim proizvodima, alkoholu, zaštiti radnika od izloženosti štetnim tvarima poput radona i sl. Osobno se kao liječnica i profesorica ponajviše zalažem za dugoročna rješenja te podizanje svijesti naših građana o tome što oni sami već danas mogu napraviti kako bi smanjili mogućnost od oboljenja ili poboljšali svoje izglede liječenja.
Rak je, nakon kardiovaskularnih bolesti, drugi vodeći uzrok smrtnosti u Uniji. U 2020. godini rak je dijagnosticiran kod 2,7 milijuna Europljana te je odnio 1,3 milijuna života. Oboljenja od malignih bolesti sve su češća, a danas među nama gotovo da ni nema nekoga čija se obitelj ili prijatelji nisu susreli s ovom bolešću. Sve to drastično utječe na kvalitetu ljudskih života, a predstavlja i sve veće financijsko opterećenje za zdravstvene sustave. Odmičući se od dosadašnjeg pristupa prevenciji, kontroli i liječenju ove bolesti, Europski plan za borbu protiv raka ambiciozan je i dugo očekivani odgovor na ovaj sve veći izazov.
Plan je strukturiran oko četiri ključna područja: prevencije, ranog otkrivanja, dijagnostike i liječenja te kvalitete života oboljelih i onih osoba koje su preboljele rak. Plan nudi niz inicijativa, kao i financijska sredstva, za povećanje zdravstvene pismenosti među građanima, povećanje broja preventivnih pregleda, smanjenje izloženosti štetnim kemikalijama, ali i unaprjeđenje dijagnostike i liječenja sve većim korištenjem digitalnih tehnologija i personaliziranog pristupa medicini.
Riječ je, dakle, o sveobuhvatnoj strategiji čija će uspješnost ovisiti o spremnosti svih razina – lokalnih samouprava i Vlada – da je implementiraju.
Brojke su neumoljive i ne idu nam u prilog
U Hrvatskoj su 2019. godine od malignih bolesti umrle 13.344 osobe te prema modelu European Cancer Information System (ECIS) ima najviše umrlih od raka godišnje na 100.000 stanovnika u EU. Brojke su neumoljive i ne idu nam u prilog: one predstavljaju izgubljene ljudske živote. Mislim da se s time nitko od nas ne može pomiriti ili sjediti skrštenih ruku. U Hrvatskoj smo prije nešto više od godinu dana konačno usvojili Nacionalni strateški okvir protiv raka, koji već sadrži mnoge od preporuka izrečenih Europskim planom za borbu protiv raka. Međutim, te silne preporuke neće nam donijeti ništa ako što prije ne započnemo s njihovom implementacijom.
Tek ćemo se u razdoblju koje nam dolazi suočiti s posljedicama propusta u onkološkoj skrbi tijekom trajanja pandemije. Zato inzistiram da već danas počnemo razgovarati o tome kako naš zdravstveni sustav na vrijeme pripremiti na povećan priljev onih pacijenata koji će zbog zakasnjele dijagnoze u sustav ući u kasnijim fazama bolesti. Ovo su izazovi s kojima se ne susreće samo Hrvatska, već i druge, bogatije, zemlje članice. Međutim, svima je jasno da naše polazišne točke nisu jednake. Hrvatska već otprije bilježi loše rezultate u onkološkoj skrbi, a pandemija je naše postojeće probleme samo učinila izraženijima.
Zato naši napori trebaju biti usmjereni na dvije stvari: s jedne strane na financijsku i organizacijsku pripremu našeg zdravstvenog sustava na budući pritisak do kojega će neminovno doći zbog propuštenih dijagnosticiranih slučajeva, a s druge strane na strateško i temeljito unaprjeđenje našeg sustava bavljenja ovom bolešću.