U utorak, 14. prosinca 2021. godine, bila sam gošća emisije Newsroom na N1 televiziji, a s novinarom Zoranom Peharom razgovala sam o dvije godine svog mandata, ali i o recentnim izjavama predsjednika RH Zorana Milanovića o obitelji Zec.
Iskreno, nerado se uključujem u to gađanje otrovnim strelicama sa svih strana, u čijem se središtu sada nalazi predsjednik države Zoran Milanović. Naime, mislim da se naš medijski prostor već duže vrijeme prilično zagađuje svim i svačim, od čega doista baš nitko, a najmanje naši građani, nema koristi. Mislim da to, u trenutku kada inflacija raste, rastu cijene energenata, zauzima previše prostora.
Loše je što se kod nas uvijek o žrtvama priča na jedan međuovisan način, naše žrtve, njihove žrtve, naša ubijena djeca, njihova ubijena djeca. Mislim da je potpuno pogrešno na takav način razgovarati, ne treba žrtve uspoređivati. Doista mislim da ih treba pustiti da počivaju u miru božjem. Naravno da je ubojstvo djevojčice Zec grozna stvar i ja mislim da nitko u hrvatskom javnom prostoru i političkom životu ne može misliti drugačije. I to što se dogodilo obitelji Zec je nešto strašno, što će vjerojatno zauvijek ostati kao crna mrlja na hrvatskom pravosuđu. Ali negdje treba stati. Mislim da nije dobro da institucionaliziramo bilo koju žrtvu, a još manje da prihvatimo kolektivnu krivnju. Kao što mislim da ni 402 hrvatske djece stradale u ratu ne bi trebalo institucionalizirati ni o njima govoriti samo onda kad nam treba priča o žrtvama da bismo ih usporedili s nekim drugim žrtvama.
Dvije protekle godine mog mandata obilježila je pandemija i odredila u velikoj mjeri dnevni red Europskog parlamenta. Bilo je to zdravstvo i zdravlje građana diljem Europske unije. Osobno sam postala članica Pododbora za borbu protiv raka. U tom odboru sam bila vrlo aktivna, to je iznimno važna tema koja pogađa građanke i građane cijele Europske unije, to je drugi po redu najčešći uzrok smrti. Prepoznato je to na razini Europe kao zajednički problem, kao što je prepoznato da ćemo se s tim problemom lakše boriti ukoliko udružimo snage u toj borbi.
Pandemija je učinila da je dostupnost kvalitetnih pregleda, liječenja i skrbi onkoloških pacijenata jako zaustavljena u protekle dvije godine. To nije specifično samo za Hrvatsku, to je problem i u drugim europskim zemljama. Pandemija je otkrila sve slabosti u funkcioniranju određenih sustava. Tamo gdje su slabosti bile dublje, gdje su bile veće, one su sad nakon pandemije još veće. Dakle, zemlje koje su bile bolje organizirane i imale bolju skrb, lakše su se nosile s posljedicama pandemije. Europski plan za borbu protiv raka je nešto na što gledam kao na veliku priliku za Hrvatsku. Hrvatska sada ima šansu da iskoristi dobre prakse drugih uspješnijih zemalja, da podigne razinu standarda u zdravstvenoj skrbi, posebno onkoloških pacijenata, da se, na primjer, možemo uspoređivati sa skandinavskim zemljama i da pacijenti u Hrvatskoj dobiju tu razinu skrbi. I s druge strane imamo mogućnost iskoristiti značajna financijska sredstva koja će nam pomoći da podignemo otpornost vlastitog zdravstvenog sustava, da ga učinimo kvalitetnijim i da učinimo sve dostupnijim našim građanima.
Jako sam nezadovoljna što već petu godinu zaredom ne postoji program probira za rak vrata maternice. To je jedan od najčešćih karcinoma kod žena i jedna od najpreventabilnijih bolesti. Dakle, pet godina tog programa nema. To je nedopustivo. Ja vjerujem da će Europski plan za borbu protiv raka u tom smislu promijeniti stvar.
Postala sam izvjestiteljica Europskog parlamenta za zakon koji se tiče digitalnog identiteta. Ovaj zakon ima potencijal da bude povijesno važan zakon zato što će omogućiti transformaciju, modernizaciju, digitalizaciju javne uprave. Zakon podrazumijeva postojanje tzv. digitalne lisnice ili digitalnog novčanika. To je aplikacija unutar koje bismo mogli imati raznu vrstu dokumenata kao što je vozačka dozvola, zdravstveno osiguranje, naša diploma, domovnica… Te dokumente mogli bismo koristiti ne samo u Hrvatskoj, već i u drugim europskim zemljama.
Cijeli razgovor pogledajte na linku.