Ispunjavanje klimatskih ciljeva ne smije smanjiti životni standard građana

Zakonodavnim prijedlozima koji će proizaći iz ovog sveobuhvatnog paketa započinjemo s provođenjem zelene tranzicije. Moramo staviti po strani beskonačne rasprave i započeti s provedbom. Naglasak je to iz mog intervjua o provedbi paketa “Fit for 55” za Jutarnji list. “Fit for 55” Europska komisija predstavila je sredinom srpnja.

Ispunjavanje klimatskih ciljeva ne smije dovesti do povećanja energetskog siromaštva ili do smanjenja životnog standarda građana. Riječ je nizu prijedloga objedinjenih u klimatskom paketu, a sve kako bi se do 2030. klimatskim, energetskim, prometnim i poreznim politikama te politikama o korištenju zemljišta smanjile neto emisije stakleničkih plinova za barem 55 posto u usporedbi s razinama iz 1990.

Hrvatska je već sada energetski siromašna zemlja: čak 17,5% građana u 2018. nije moglo platiti režije na vrijeme, dok je na razini EU-a taj prosjek 6,6 posto. Stoga je moja glavna poruka kako ispunjavanje klimatskih ciljeva ne smije dovesti do povećanja energetskog siromaštva ili do smanjena životnog standarda građana! Veliki industrijski zagađivači moraju podnijeti najveći teret prilagodbe, troškovi zelene tranzicije ne smiju pasti na leđa građana.

Upravo Socijalni fond za klimu težak 72 milijarde eura bit će izuzetno važan instrument u borbi protiv poskupljenja koja su izvjesna u prvom valu prilagodbe. Dovoljno je prisjetiti se katastrofalnih požara, poplava i suša širom svijeta tijekom ovog ljeta, kako bi i najvećim skepticima valjda postalo jasno kako moramo djelovati. No isto tako potrebno je biti realističan, ne uljepšavati sliku i poslati jasnu poruku državi da u procesu energetske tranzicije ima dužnost i obavezu zaštiti socijalno ugrožene građane.

Država kroz kombinaciju državnih poticaja i poreznog sustava ima obavezu pomoći industriji u razvoju i implementaciji novih tehnologija. Ključna načela ovdje su poticanje inovacija i razvoja – samo tako našim poduzećima možemo osigurati konkurentnost na domaćem i globalnom tržištu. Zaključno, smatram kako će u narednom periodu posebno biti važno u dijalog uključiti lokalne jedinice vlasti, educirati ih i jačanjem njihovih kapaciteta za planiranje, staviti ih u službu građana i javnog interesa.

Gotovo nema sektora koji neće biti obuhvaćen ovim paketom, od dekarbonizacije sektora prometa, zgradarstva, energetike, do boljeg korištenja šuma i oranica i poticanja razvoja obnovljivih izvora energija. Posljedice zahtjeva koji se stavlja pred ove sektore osjetit će i građani i gospodarstvo: kako u socijalnom, tako i u financijskom smislu. Stoga smatram da moramo početi raditi na boljem povezivanju socijalne politike s ostalim sektorskim politikama, poput porezne i energetske, kako bi osigurali koordinirani pristup.

Implikacije za građane i gospodarstvo možda najbolje ilustrirati na primjeru zgradarstva. Na zgrade u Europi otpada 40 posto potrošene energije i odgovorne su za čak 36 posto svih emisija stakleničkih plinova. Danas je otprilike 75 % građevinskog fonda EU energetski neučinkovito. To znači da veliki dio potrošene energije koristimo neracionalno. Takvi se gubici energije mogu minimizirati poboljšanjem postojećih zgrada i težnjom za pametnim rješenjima i energetski učinkovitim materijalima pri izgradnji novih kuća. Često se kaže kako je energetska obnova zgrade naše tajno oružje u adaptaciji i borbi protiv klimatskih promjena.

Energetskom obnovom zgrada možemo poboljšati njihovu energetsku učinkovitost, tj. smanjiti račune građana. Energetskom obnovom zgrada također smanjujemo emisije plinova, potrebu za energijom, povećavamo otpornost na prirodne katastrofe, poboljšavamo kvalitetu življenja i otvaramo lokalna radna mjesta. Procjenjuje se kako u EU povećanjem stope obnove postojećeg stambenog fonda do 3 posto i obnovom 210 milijuna postojećih zgrada možemo otvoriti do 2 milijuna radnih mjesta. Uz povećanje kvalitete života, energetska obnova zgrada može doprinijeti bržem oporavku gospodarstva.

Na ovom primjeru zorno svjedočimo kako jedan mali segment poput stambene politike, ako joj se pristupi sustavno, može istovremeno odgovoriti na nekoliko zahtjeva: na smanjenje stakleničkih emisija energetskom obnovom zgrada, do podizanja kvalitete življenja, suzbijanja energetskog siromaštva, do otvaranja novih radnih mjesta. Žao mi je što država nije prepoznala taj ogroman značaj obnove za lokalnu samoupravu u potresu pogođenom Zagrebu i Banovini.

Prema Zelenom novom planu tranzicija prema nula stopama emisija trajat će generaciju, odnosno 25 godina, od 2025. do 2050. Postoji važan razlog zašto je razdoblje zelene tranzicije pomaknuto na 2025. Naime, da bi se takva promjena istinski provela potrebna je kvalitetna priprema svih dokumenata, politika, strategija i akcijskih planova s precizno definiranim ciljevima i rokovima. Stoga je prijelazno razdoblje upravo razdoblje pripreme za tranziciju koje će trajati do 2025. kada je ključno disciplinirano raditi na dokumentima koji će biti realni i održivi i u smislu ekološke, i u smislu ekonomske, i u smislu socijalne održivosti. Kao socijaldemokratkinji najvažniji mi je socijalni aspekt tranzicije koji se često zanemaruje nauštrb ekološkim i ekonomskim aspektima.

Trebamo precizno definirati financijske mehanizme pravedne tranzicije. To se ne odnosi samo na regije s visokim emisijama ugljika, već i na socijalno najugroženije građane, npr. one zaposlene u prljavim industrijama i sektoru fosilnih goriva kojima moramo osigurati programe prekvalifikacije i mogućnosti zapošljavanja u novim gospodarskim sektorima.

Sigurna sam da će neke članice cilj od 55 posto smanjenja emisija ostvariti i prije 2030., no neke neće ostvariti taj cilj. Mi imamo relativno dobru startnu poziciju. Naše ukupne emisije stakleničkih plinova u 2015. smanjene su za 24,6 posto u odnosu na emisije u referentnoj 1990. No treba reći kako veliki pad u proizvodnji stakleničkih plinova možemo pripisati prvenstveno značajnom padu industrijske proizvodnje s čime nikako ne možemo biti zadovoljni. Hrvatska iz obnovljivih izvora energije zadovoljava 29 posto energetskih potreba, čime smo premašili ciljeve EU, no i to je rezultat postojanja starih hidroelektrana i činjenice da se mnogi griju na drva. Dakle, imamo dobru startnu poziciju ne zbog kvalitetnog planiranja, već zbog spleta povijesnih okolnosti.

Bilo kako bilo, nadam se ćemo to znati iskoristiti. Posebno izazovno za Hrvatsku će biti podizanje energetske učinkovitosti u svim sektorima, posebice zgradarstvu, no vjerujem da ćemo ispuniti klimatske ciljeve.