Kao članica Posebnog odbora za pandemiju bolesti COVID-19: stečena iskustva i preporuke za budućnost i članica Kluba zastupnika Progresivnog saveza socijalista i demokrata u Europskom parlamentu sudjelovala sam u emisiji Poslovnog dnevnika „Zdravlje“ serijala „Budućnost Europe“, gdje smo direktorica odnosa s članstvom HUP-a Milka Kosanović, državni tajnik Ministarstva zdravstva dr. Silvio Bašić i ja raspravljali o europskome zdravstvu i o tome što farmaceutska industrija čini da bi pacijentima lijekove učinila dostupnijima i jeftinijima, a tema je bio i Europski plan za borbu protiv raka.
Zašto ne bismo dio proizvodnje vratili u Europu
Pandemija koronavirusa donijela je niz promjena po pitanju zdravstva u EU, a ono najvažnije je da je sada puno više pozornosti usmjereno na zajedničko i koordinirano djelovanje. Naravno, zdravstvena politika je i dalje u ingerenciji država članica, no segment u kojem se pokazala dodana vrijednost Europske unije je u koordinaciji 27 zasebnih cjelina s ciljem zajedničkog djelovanja u sprječavanju svojevrsnog bujanja koronavirusa.
Države članice su udružile snage i komunikacijom s društvom i restrikcijama uspjele utjecati na samu sigurnost življenja u vremenima pandemije. Svi se sjećamo kako su stvari išle na početku pandemije. Nastupila je velika potražnja za medicinskom opremom, za lijekovima, maskama i respiratorima te je svaka država panično krenula u nabavu potrebnih materijala. Međutim, onda smo svi skupa shvatili da takav pristup ne funkcionira, da virus ne poznaje granice i da se protiv zdravstvenih ugroza moramo boriti zajedno i koordinirano. Sve što se događalo u protekle dvije godine ojačalo je svijest naših građana o stanju zdravstva u Europskoj uniji, što se očitovalo i na Konferenciji o budućnost Europe.
Jedan od zaključaka konferencije je da smanjimo našu ovisnost o trećim zemljama, kada se primjerice radi o uvozu lijekova i medicinske opreme. Hrvatska farmaceutska industrija je konkurentna i u globalnim okvirima pa se postavlja pitanje: ‘’Zašto ne bismo dio proizvodnje vratili u Europu i zaposlili naše ljude?’’.
Građani zapadne Europe imaju pristup boljim lijekovima
Također, građani su sve svjesniji zdravstvene pismenosti – zanima ih hrana koju jedu i stanje okoliša u kojem žive, a poseban naglasak je stavljen na edukaciju mladih ljudi u kontekstu zdravih životnih navika. To je za Hrvatsku iznimno važno jer su naši adolescenti u vrhu europske ljestvice po konzumaciji alkohola, nikotina i po drugim nezdravim životnim navikama. Ono ključno građani žele jednak pristup kvalitetnim zdravstvenim uslugama za sve. Nažalost, mi danas svjedočimo da nije isto kada živiš u Francuskoj ili Njemačkoj i Hrvatskoj.
Danas vidimo kako građani zapadne Europe imaju pristup daleko boljim lijekovima, inovativnim lijekovima i tretmanima od onih koji žive u istočnoj Europi. Jedan Hrvat, pokazalo je posljednje istraživanje OECD-a, živi 3 godine kraće u odnosu na europski prosjek, što znači da se kao veliki problem prepoznaje nejednakost. Inicijativa Europskog plana za borbu protiv raka je stvaranje registra nejednakosti, a to u praksi znači bilježenje nejednakosti u pristupu onkološkoj skrbi u zemljama članicama. Ako se pokaže korisnim, možda je upravo to nešto što bismo mogli primijeniti u praćenju nejednakosti i kod liječenja ostalih bolesti, a ne samo raka.
Europski plan za borbu protiv raka je sveobuhvatna strategija
Europski plan za borbu protiv raka je jedna sveobuhvatna strategija kojom se žele poboljšati sve faze onkološke skrbi: od prevencije i rane dijagnostike pa sve do terapije i poboljšanja kvalitete života oboljelih i preživjelih od ove bolesti. Donosi niz inicijativa, ali ono što je vrlo važno, donosi i izdašna financijska sredstva namijenjena državama članicama da unaprijede svoje zdravstvene sustave. Tako je npr. za Hrvatsku već osigurano 100 milijuna eura za izgradnju onkološke mreže i za kupnju uređaja na odjelima za radioterapiju. Vidimo da plan osim smjernica nudi i vrlo konkretnu financijsku pomoć državama članicama. Izgradnja onkološke mreže je i dio naše Nacionalne strategije za rak.
Europski plan za borbu protiv raka ne odnosi se na ostale nezarazne bolesti, međutim može nam poslužiti kao dobar primjer, primjer dobre prakse kad se radi o kroničnim bolestima. I prije pandemije su bolesti poput dijabetesa, kardiovaskularnih bolesti, bolesti dišnih puteva predstavljali čak 80% tereta za zdravstvene sustave. Nažalost koronavirus je ove brojke samo dodatno pogoršao jer nam slijedi priljev pacijenata čije se bolesti zbog pandemije nisu na vrijeme dijagnosticirale.
Što se tiče raka već sada znamo da trenutno u Europi imamo milijun nedijagnosticiranih slučajeva raka. Vrlo slično je, bojim se, i s drugim bolestima. Europska unija je toga svjesna i u prosincu je predstavila inicijativu Zdraviju zajedno, u sklopu koje će se izabrati najuspješniji primjer dobre prakse u prevenciji kroničnih bolesti.
Važno je da ova inicijativa obuhvaća i mentalno zdravlje. Naime, posljedice pandemije ostavile su, nažalost, danak i na već lošu sliku mentalnog zdravlja Europljana. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji čak 84 milijuna ljudi u Europi suočava se s poremećajima mentalnog zdravlja. Depresija je danas jedan od vodećih uzroka invaliditeta, a samoubojstvo je četvrti po redu uzrok smrti mladih od 15 do 29 godina. Mentalni poremećaji i poremećaji ponašanja predstavljaju sve veći teret današnjem društvu.
Teško je reći što će se događati s pandemijom na jesen
Poseban odbor za COVID-19 ima za cilj da osnaži odgovor Europske unije u budućim krizama. Postoje lekcije koje smo naučili i trebale bi nam pomoći da se sa sljedeći ugrozama nosimo na bolji, učinkovitiji, jednostavniji način. Zadaća odbora je osvrnuti se na posljednje dvije godine i iz tih naučenih lekcija unaprijediti naš odgovor na buduće krize. Mogla bih reći da će izvještaj koji će odbor na kraju napraviti biti svojevrsni udžbenik za europski krizni menadžment koji ćemo koristiti ne samo u borbi sa zdravstvenim, već i drugim ugrozama koje će se možda u budućnosti dogoditi.
Pandemija nije nanijela samo zdravstvenu štetu, nastradalo je i tržište rada i industrija, i turizam, povećana je bila i stopa nasilja u obitelji. Teško je sa sigurnošću reći što će se događati na jesen i kakva će biti iduća varijanta virusa. Ono što vidimo sada i daje nam nadu je da je virus je u silaznoj putanji, manji je pritisak na zdravstvene sustave Zaraženih ima još jako puno, ali stopa smrtnosti se smanjila, manji je pritisak na zdravstvene sustave.
Sve to ne znači da je vrijeme za opuštanje, jer nije, već moramo iskoristiti vrijeme kako bismo uložili dodatne napore u jačanje našu spremnosti na odgovor na ono što može uslijediti. I dalje moramo voditi jak nadzor i kvalitetno pratiti pojavu novih sojeva kako bismo na vrijeme mogli reagirati s novim kvalitetnim cjepivom. I dalje je procijepljenost građana u nekim zemljama problem.
U nekim je zemljama procijepljenost 85%, u nekim ispod 55%. Osobno mislim da je najgore iza nas i da se gotovo sigurno nećemo vraćati na zatvaranja sa samog početka kada nismo imali dovoljno informacija o virusu. Virus će biti s nama još neko vrijeme, on slavi, ali nove varijante će vrlo vjerojatno i dalje dolaziti.
Cijeli razgovor možete pogledati i pročitati na linku.
