NOVOSTI

Europska unija odlučna je u sankcijama Rusiji
Europska unija odlučna je u sankcijama Rusiji

O tzv. ukrajinskom scenariju u zemljama Zapadnog Balkana, koji po mom sudu nije izgledan, kao članica Kluba zastupnika Progresivnog saveza socijalista i demokrata u Europskom parlamentu razgovarala sam s novinarom Darko Jerkovićem za Glas Slavonije.

Ono što je izvjesno je kako će Rusija nastaviti raditi na destabilizaciji regije kroz obavještajni rad i kroz nastavak financiranja sebi bliskih političkih i vjerskih skupina. Ratovi se lako započinju, a teško ih je završiti. Rat u Ukrajini će potrajati, a i sankcije Rusiji će ostati na snazi duže vrijeme. Te sankcije osjetit će itekako sankcionirana Rusija, ali i oni koji Rusiju sankcioniraju, jer su još do jučer bili povezani, prije svega ekonomski. Ekonomska destabilizacija izaziva i sigurnosnu destabilizaciju. Uostalom, sve će se zemlje, najavljuje se to glasno, početi naoružavati, a zbog dodatnog naoružavanja, past će standard većine europskih građana. O standardu građana u našoj regiji, tzv. Zapadnom Balkanu ne treba ni govoriti. Zemlje Zapadnog Balkana itekako zaostaju za standardom ostatka Europe – kako u ekonomskom tako i u sigurnosnom, a još više u demokratskom smislu.

EU je stala na stranu slabijeg, na stranu napadnutog i na stranu pravde i pri tome nije kalkulirala. Sve su članice, pa i one koje su bile povezanije s Putinom, osudile agresiju na suverenu europsku državu. Međutim, odlučnost Unije u sankcijama koje je nametnula Rusiji, a koje mogu i bit će, izgleda, još drastičnije, ne znači i veći rizik za Zapadni Balkan. EU je, uz partnera SAD, zauzela stav prema onima koji u 21. stoljeću ubijaju civile, bombardiraju bolnice, vrtiće, škole, stambene zgrade, ruše sve pred sobom, okupiraju… Poruka je to da neće tolerirati takvo ponašanje.

Mišljenja sam kako s ovom krizom Zapadni Balkan dobiva na važnosti i kako je potrebno osnažiti europsku perspektivu u regiji. Nadam se da nitko više nema iluzija o tome koristi li Rusija trenutni politički vakuum u regiji koji je rezultat zamora od proširenja, a kako bi nastavila ostvarivati vlastite strateške interese. Rusija iz niza političkih, sigurnosnih, gospodarskih, a u dobroj mjeri i povijesnih i kulturnih razloga, ima jasan interes ostati važan politički čimbenik na ovim prostorima.

Dodikove oči uprte su u Vučića, koji, pak, pokušava sjediti na dva stolca, što mu EU neće tolerirati. Jedino se u Srbiji konstantno organiziraju prosvjedi podrške agresiji ruske vojske i Putinu. Iako je riječ o relativno malom broju onih koji na ulicama podržavaju zločine u Ukrajini, ti prosvjedi nisu bezazleni. Vučić, ali i njegovi prethodnici, Srbiju su gurali u Putinov zagrljaj, a posljedice su vidljive u srpskim medijima, koji su, kada je o ratu u Ukrajini riječ, ponekad ekstremniji od ruskih. Međutim, Vučić ipak neće, nadam se, napraviti korak koji će Srbiju u potpunosti izbaciti s EU kolosijeka. Ako to učini, gurnut će Srbiju u Srednji vijek. Dodikova retorika je žestoka, destabilizirajuća, ali on neće povući niti jedan potez koji mu neće odobriti Beograd. A Beograd nije spreman lako se odreći Zapada. Uostalom, BiH je jednim dijelom vezana uz članice NATO-saveza, odnosno, članicu EU. U BiH su međunarodne snage, koje u ovom trenutku neće nitko napasti. Kao što sam i ranije ustvrdila, vjerujem da unatoč brojnim nestabilnostima, pokretanje nekih novih vojnih kampanja nije realno i da i službeni Beograd i službena Banja Luka to vrlo dobro razumiju.

Moj kolega iz europskih socijalista, potpredsjednik Europske komisije Josep Borrell, posjetio je BiH upravo iz razloga koje sam ranije navela, a to je potreba da se oživi europska perspektiva u zemljama aspirantima za članstvo u Uniji. EU je stalo da u BiH prestanu tenzije, da se poštuje Daytonski sporazum, ali i da se, ako se o tome dogovore tri konstitutivna naroda, odnosi koje je propisao ugovor iz Daytona unaprijede. Iako su potpisnici Daytona i Hrvatska i Srbija, bez dogovora predstavnika tri naroda nema rješenja, ali onda nema ni napretka na putu za EU. Postoje rješenja u Europi koja bi se mogla primijeniti i u BiH, ali u odnosima neće biti pomaka tako dugo dok sve tri strane pregovaraju s figom u džepu, oslanjajući se na države podupirateljice.

Nisam od onih političara koji bi se svakoga dana u svakom pogledu upetljavali u svaki BiH segment, tvrdoglavo podupirući tobožnje vođe tri BiH naroda. Pa, i one koji BiH guraju u neka ružna, ratna vremena. BiH, ovakva kakva je danas, ne funkcionira. A ne funkcionira jer su se sve tri strane ukopale u svojim rovovima. U najnezavidnijem položaju su Hrvati, kojih je najmanje i koje SDA nastoji majorizirati. Naša je ustavna zadaća brinuti o svim Hrvatima izvan Hrvatske, ali mislim da se jalovost hrvatske politike prema BiH očituje kroz kontinuiranu podršku Miloradu Dodiku koji sustavno nastoji destabilizirati funkcioniranje BiH kao unitarne države, a što u konačnici ipak ide i protiv interesa hrvatskog naroda u BiH. Niti jedan od triju većinskih naroda, a u konačnici niti sama prijateljska nam BiH, ne može ići naprijed s ovakvim unutrašnjim uređenjem. Hrvatska ne može voditi vanjsku politiku prema BiH na način da na deklarativnoj razini inzistira na vladavini prava i da istovremeno u praksi podržava Milorada Dodika. To je nespojivo. Takav pristup je dugoročno neodrživ i u konačnici također doprinosi destabilizaciji BiH.

I EU i SAD inzistiraju na provedbi izbornih reformi i na održavanju jesenskih izbora. Dakle, izbora u BiH će, vjerojatno, biti. Na novi izborni zakon, po kojemu bi Hrvati sami birali svog predstavnika u Predsjedništvu, ne pristaje SDA. Dakle, moguće je da se – bez obzira hoće li Hrvati, građani BiH, bojkotirati izbore ili neće – izbori održe, te da ponovo predstavnika Hrvata izaberu Bošnjaci, što nije u duhu Daytonskog sporazuma. BiH je državno-ustrojstveni eksperiment, koji, to je svima jasno, ne funkcionira, preskup je te služi mnogim pojedincima iz sva tri naroda za protupravno bogaćenje. To shvaćaju i Dodik i Izetbegović i Čović, kojemu je više glavni grad Zagreb od Sarajeva.

Dugo sam u politici, ali ne mogu shvatiti to što SDA, odnosno, Izetbegović, inzistira na tome da Hrvatima predstavnika u Predsjedništvu biraju Bošnjaci. Time se unosi nemir, Predsjedništvo nema legitimitet, država ne funkcionira. Čini mi se da je to nepotrebno, kontraproduktivno pokazivanje mišića. Kada vidim Izetbegovića, Čovića i Dodika, vidim trojku koja čini sve da BiH ne funkcionira. Vjerujem da će i EU i SAD nakon što prestane agresija Rusije na Ukrajinu, razriješiti taj Gordijski čvor.