„Energetska kriza i energetska tranzicija u Europi“ tema je o kojoj sam, kao članica Odbora za industriju, istraživanje i energetiku Europskog parlamenta, govorila na 6. međunarodnom energetskom forumu INTERENEF, Energetska tranzicija i zeleni gradovi Mediterana u Splitu, o čemu možete pročitati i na poveznici.
Energetska kriza u kojoj se nalazi Europa velikim je dijelom i kriza nečinjenja i ignoriranja problema, jer je Europa bila itekako svjesna svoje energetske slabosti i ovisnosti puno prije ruske agresije na Ukrajinu. Istovremeno, povijesno važan europski Zeleni plan trebao je biti putokaz prema klimatski održivom modelu gospodarenja prirodnim resursima. No, zbog manjka jedinstva europskih država u njegovoj primjeni i učestalih pokušaja da ga se prikaže kao glavnog i jedinog krivca energetske krize, sada je doveden u pitanje.
Naime, mnoge države članice nisu zainteresirane za njegovu provedbu, a dodatno je, pod pritiscima interesnih lobija, Europska komisija početkom godine nuklearnim elektranama i onima na zemni plin dala zelenu oznaku kao oblicima energije koji su prihvatljivi za velike investicije. Također, svoju šansu za ubrzanje energetske tranzicije propustila je i Hrvatska, iako ima puno energetskih potencijala, poput energije sunca ili geotermalne energije.
Klimatska kriza, rat u Ukrajini i vrtoglavi skok cijene plina jasnije nego ikad pokazuju da se hitno moramo prebaciti na čiste, jeftine, izdašne i lokalne obnovljive izvore energije. Uz klimatski utjecaj, plin je postao i glavni pokretač energetske nesigurnosti i geopolitičkog rizika u Europi. Tako ova energetska kriza postaje zapravo bitka za slobodnu i demokratsku Europu kao geopolitičkog aktera koji će znati zaštititi svoje interese. U toj bitci i traženju rješenja treba prije svega zaštititi građane, a teret krize prebaciti na one koji na ovoj krizi profitiraju. Primjerice, profit energetskih kompanija u 2022. godini procijenjen je na više od 200 milijardi eura.
Energetska tranzicija mora sadržavati i snažnu socijalnu komponentu te doprinijeti smanjenju energetskog siromaštva, a ne njegovom povećanju. Ona mora biti uključiva, a građani moraju biti naši partneri u tom procesu. Jedan od načina snažnijeg uključivanja građana je i novi koncept „energetske zajednice građana“ kojim građani izravno preuzimaju proizvodnju energije u svoje ruke. Primjer projekta građanske energije može biti zajednička investicija skupine građana u postrojenje kao što su elektrane na solarnu energiju ili biomasu.
Koncept građanske energije važan je za poticanje građana na sudjelovanje, stvaranje inovacija i uključivanje u poslove energetskog sektora. Stoga je bitna uloga vlasništva zajednice nad proizvodnjom energije. Time zajednica izravno utječe na ispunjavanje globalnih i lokalnih klimatskih i energetskih ciljeva.
Klub zastupnika Progresivnog saveza socijalista i demokrata u Europskom parlamentu