Nakon što je Europska komisija predstavila Plan REPowerEU, novinarka Ljubica Vuko iz Jutarnjeg lista pitala me je za komentar, kao članicu Odbora za industriju, istraživanje i energetiku u Europskom parlamentu i članicu Kluba zastupnika Progresivnog saveza socijalista i demokrata u Europskom parlamentu. U Komisiji, naime, smatraju kako je preobrazbu europskog energetskog sustava važno provesti brzo iz dva razloga: prekid ovisnosti EU-a o ruskim fosilnim gorivima koja se koriste kao gospodarsko i političko oružje i koja europski porezni obveznici plaćaju gotovo 100 milijardi eura godišnje te borba protiv klimatske krize.
Objasnila sam da su glavni ciljevi REPowerEU-a okončanje ovisnosti o ruskim energentima u što je moguće kraćem roku te osiguranje dugoročno održive opskrbe energijom. REPowerEU uglavnom se usredotočuje na to kako na kontroliran način prestati s uvozom ruskog plina do 2027. godine. Svjedočimo ratno-ekonomskoj razini mobilizacije kao odgovor na rusku agresiju na Ukrajinu gdje je Europa spremna platiti višu cijenu energenata u kratkom i srednjem roku, u kako bi dugoročno ojačala svoju geopolitičku poziciju vis-a-vis Rusije, ne dopuštajući joj nastaviti koristiti energetsku politiku kao instrument za ostvarivanje svojih gospodarskih, sigurnosnih i vanjskopolitičkih ciljeva. Dugoročno gledano, smanjenje ovisnosti o fosilnim gorivima i što brža energetska tranzicija prema čišćim oblicima energije nema stvarnu alternativu. Izvjesno je kako će energetska kriza dodatno ubrzati tranziciju prema zelenijim tehnologijama.
Istovremeno u našem pristupu moramo biti pragmatični i osigurati ciljane energetske potpore najranjivijim skupinama u našem društvu. Energetska tranzicija mora sadržavati i snažnu socijalnu komponentu te doprinijeti smanjenju energetskog siromaštva, a ne njegovom povećanju. Energetska tranzicija bi morala biti uključiv proces, a nipošto proces koji bi za posljedicu imao raslojavanje društva na one koje imaju pristup čistoj energiji i na one koji nemaju. Uz porast cijena energije, a imajući u vidu i rekordno visoke stope inflacije, sve više kućanstava suočeno je s problemima u podmirivanju računa za energiju te je prisiljeno živjeti u energetski neadekvatnim uvjetima. Programi obnove i obnovljivih izvora energije moraju ići ruku pod ruku u borbi protiv energetskog siromaštva, a u tom segmentu nova strategija ne nudi ništa novo.
Hrvatskoj se zbog njenog geografskog položaja i velikog energetskog potencijala u segmentu obnovljivih izvora energije pruža velika razvojna prilika, uključujući mogućnost da postane regionalno energetsko čvorište oslanjajući se na svoju dobro razvijenu energetsku infrastrukturu. U svjetlu svih novih izazova s kojima se suočavamo u posljednje vrijeme, smatram kako je potrebno započeti s izradom nove hrvatske energetske strategije kojom bismo definirali viziju i jasan vremenski okvir za ispunjenje ciljeva. Sveobuhvatna nacionalna energetska strategija koja bi doprinijela postizanju cilja klimatski neutralne Europe do 2050. ključan je preduvjet za sustavno bavljenje ovom problematikom.
Nova nacionalna energetska strategija morala bi kao glavni cilj osigurati, a što su i glavni ciljevi europske Energetske unije, cjenovno pristupačnu i čišću energiju za građane i za industriju, te diverzifikacijom osigurati sigurnost opskrbe. Također, nova nacionalna energetska strategija morala bi adresirati i pitanje predugog čekanja na izdavanje dozvola za obnovljive izvore energije, čime bi dodatno potaknuli i ubrzali investicije u obnovljive izvore energije i u energetsku učinkovitost, a što je i u skladu sa zahtjevima koji proizlaze iz nove europske strategije.
Glavne poteškoće u realizaciji ovog plana u različitim su startnim pozicijama država članica. Neke su već daleko odmakle u prelasku na održivije oblike energije, dok su druge i dalje vrlo ovisne o uvozu ruskih energenata. Tu imamo i pitanje neadekvatne integriranosti pojedinih nacionalnih energetskih sustava unutar šireg europskog energetskog sustava, što ih čini dodatno ranjivim. Smatram kako će novi europski dobrovoljni mehanizam za zajedničku nabavu plina na svjetskim tržištima pomoći državama članicama da uravnoteže pritisak cijena i da se adekvatno pripreme za nadolazeću sezonu grijanja. Uspostava takvog zajedničkog mehanizma veliko je postignuće koje vrlo snažno demonstrira europsku solidarnost i jedan od alata koji može doprinijeti ispunjavanju ciljeva RePowerEU-a.
