Debakl Europske komisije rezultat je naivnosti u pregovorima, kazala sam u srijedu, 3. ožujka 2021. godine kad sam gostovala na N1. Voditelju Tihomiru Ladišiću pojasnila sam zašto je Europska komisija doživjela debakl, a razgovarali smo i o problemima sa zajedničkom nabavom cjepiva u Uniji, o tome koliko nam sada nedostaje Imunološki zavod, o skorim lokalnim izborima… Romana Jerković gostuje na N1
Dogodio se veliki debakl, Europska komisija se pokazala kao katastrofalan pregovarač, bili su previše naivni na pregovorima s farmaceutskom industrijom, premalo se razmišljalo o proizvodnji, količinama, sigurnosti distribucije cjepiva. Zvuči nevjerojatno da se Europska komisija nije ni na koji način zaštitila u ovoj situaciji.
- Europska komisija nije osigurala da može koristiti pravo na patente koje su farmaceutske kompanije razvile zahvaljujući javnom novcu i u potpunosti je preuzela financijski rizik na sebe u slučaju nuspojava, što je još nevjerojatnije. Situacija je loša i zato smatram da je to debakl, rješenje se ne nazire brzo i ne čudi što pojedine države članice pribjegavaju svojim vlastitim rješenjima.
- Zajedničko i solidarno rješenje, koje je nudila Europska komisija bilo je dobro, no doživjelo je svoj debakl, iako se u jednom trenutku činilo da nema alternativu. I to ne samo zato što bi cjepiva bila distribuirana na solidaran način, nego i zato što je to dugoročno strateški najlogičnije rješenje.
- Virus ne poznaje granice i iluzija je misliti da se problem s kojim smo svi suočeni može riješiti tako da svaka zemlja brine samo o sebi i svojim građanima. Ovo je bitka u kojoj ne postoji jedan ili dva pobjednika – ili smo svi pobjednici ili smo svi gubitnici.
Imunološki zavod bi nam danas omogućio da budemo izvoznici cjepiva, a ne njegovi uvoznici
Na pitanje Tihomira Ladišića treba li Hrvatska u situaciji u kojoj smo se našli uzeti rusko cjepivo, moj je odgovor – da. Smatram da Vlada ne smije dozvoliti da pravo farmakoloških kompanija na dobit bude ispred prava građana na zdravlje!
- Hrvatska Vlada ne smije dozvoliti da pravo farmaceutskih kompanija na dobit bude veće od prava građana na zdravlje. Da sam na mjestu premijera Andreja Plenkovića, najavila bih pregovore npr. s Rusima, čije cjepivo ima visoku stopu zaštite. Bio bi to još jedan način pritiska na Europsku komisiju da poduzme nove korake. Hrvatsko gospodarstvo jako je ovisno o turizmu i svako odugovlačenje može biti pogubno za sezonu.
- Imunološki zavod bi nam danas omogućio da budemo izvoznici cjepiva, a ne njegovi uvoznici. Da danas imamo funkcionalan Imunološki zavod, bili bismo u bitno drugačijoj poziciji! Dakle, naša situacija bi bila puno bolja da je Imunološki zavod u funkciji. Imunološki zavod mora biti prioritet! Mi smo do sada u Hrvatskoj propustili vratiti proizvodnju cjepiva i lijekova u Hrvatsku. Imunološki je najveći prioritet, veći od nabave aviona ili obnove voznog parka. Sve preduvjete imamo, samo očigledno nemamo političke mudrosti za tako nešto. Imunološki zavod u punoj funkciji nije nemoguća misija, nego realnost.
Gubitak Rijeke za mene apsolutno nije opcija
S Tihomirom Ladišićem prokomentirala sam i lokalne izbore, s naglaskom na Rijeku i Primorsko-goransku županiju. Sigurna sam u pobjedu SDP-a i naših kandidata na obje razine.
- Što se tiče Zagreba, karte se tamo sada ponovno dijele. Mislim da SDP na čelu s Joškom Klisovićem tamo ima velike šanse jer mi nikad nismo držali ljestve Milanu Bandiću kao HDZ. Joško Klisović je čovjek izuzetne biografije sigurno može pobijediti u Zagrebu.
- Gubitak Rijeke za mene apsolutno nije opcija. Možda je istina da su neki građani pomalo zasićeni dugogodišnjim Obersnelovim vođenjem grada, ali ne mislim da su zasićeni I SDP-om. Marko Filipović je jako dobar kandidat, čovjek koji ima iskustvo kao zamjenik gradonačelnika, ali svojom mladošću donosi novu energiju. Čvrsto vjerujem u Marka i ne razmišljam o opciju gubitka izbora.
- Zlatko Komadina vodi Primorsko-goransku županiju sigurnom rukom, ljudi ga prepoznaju i cijene. Mislim da u PGŽ-u čak neće biti drugog kruga. Primorsko-goranska županija postaje poželjno mjesto za život, ulaže se u Gorski kotar, otoke, domove zdravlja, škole… I ljudi to vide. I prepoznaju.